Mediji su sredstvo za formiranje sistema društvenih vrijednosti, sredstvo uticaja na formiranje javnog mnijenja. Oni su po definiciji »sredstva masovnog informisanja«, ali u novije vrijeme mediji postaju sve više »sredstva masovnog interpretiranja». Ovo znači da su mediji sve manje sredstvo komunikacije i edukacije, a sve više sredstvo. Izgleda da je medijima cilj da održavanjem patrijarhalnog kulturnog projekta zadrže mogućnost ostvarenja i zadržavanja ličnih dominantnih uloga. Da prestiž i tržište postaju osnovna vrijednost za medije, a da informativni i prosvetiteljski ciljevi gube značenje.

Mediji predstavljaju jedan od najvažnijih činilaca savremenog društva. Zbog svoje nezaobilazne informativne, komunikativne i simboličke funkcije, oni su ključni posrednici u prenošenju vrijednosnih sistema. Prvenstveno nastali iz potrebe da povežu javnu i privatnu sferu, mediji su prenosili i reflektovali stavove, želje, strahove i dominantne vrijednosti javnog mnijenja i emancipovali javnost, formirajući njen dominantni ukus. Kvantitet prisustva, tj. odsustva, žena iz glasila javne sfere, govori o stepenu javnog značaja koji joj se poklanja, a kvalitet članaka je veoma diskutabilan. Iako u drugim oblastima ide u korak sa savremenim (urbanim) načinom života,dnevna i nedeljna štampa u odslikavanju života žena ostaje zaglavljena u 70-e godine.

Iako čine više od polovine populacije žene nisu subjekat izvještavanja medija već objekat, koji najčešće kupuje, prodaje ili reklamira robu. Mediji plasiraju stereotipe i predrasude o muškosti, ženskosti i seksualnosti. Oni imaju moć da na određeni način predstave stvarnost. Pojedincima i pojedinkama se nude modeli šta znači biti muško, šta žensko, uče nas kako da se ponašamo, u šta da vjerujemo, koje vrijednosti da usvojimo. Putem medija nude se mogući identiteti u savremenom svijetu. Kao što mediji nisu neutralni kanali za prenošenje poruka, tako je i reprezentacija društvenih i personalnih identiteta uvijek društvena konstrukcija. Analizirajući medijske tekstove i sadržaje, vrlo često nalazimo potvrdu diskriminacijske prakse, strereotipiziranje i objektivizaciju žena. U većini medija pravi se idealizovana slika ženstvenosti, a realne slike žena se ne prikazuju. Ono što se propagira je: mlado, vitko, depilirano, bez mirisa, bijelo žensko tijelo, heteroseksualno, bogato.

Na fotografijama se češće prikazuju djevojčice nego dječaci, ali dok su oni u ozbiljnim igrama ili sa vršnjacima one se prikazuju kao: slatke lutkice, u krugu porodice, u zagrljaju majke – najčešće majke-žrtve. Starije žene se gube iz novina ili su stereotipizirane: bake ili vještice. Mlado tijelo žene je što obnaženije, što savršenije i u izazovnoj pozi. Domaćice i majke prikazane su u stereotipnoj, konzervativnoj odjeći i ambijentu (porodica ili kuhinja) vječno sa osmijehom na licu. Postojanje jake, sposobne sredovječne žene se skriva, skriva se i mudrost i ostvarenje starijih žena. Ne prikazuju se fizički nedostaci – forsiraju se zdravi. Propagira se heteroseksualnost a homosekusalnost ili bilo koja druga opcija se anatemiše.

Senzibilizacija medija po pitanju roda i jezika, profesije/zanimanja/zvanja žena je u procesu tranzicije te se zanimanja pojavljuju skoro podjednako u oba roda. U jednom članku možemo naći jednu istu ženu novinarku i urednika, predsjednicu i poslanika. Na fotografijama se najčešće pojavljuju muškarci, ili žene navođene u negativnom kontekstu. Veoma često fotografija izostaje kada se radi o ozbiljnim temama. Što se tiče naslova, krajnje neopravdano, novinari koriste ekstremno mizogine naslove („Metla u rukama žene“- o novopostavljenoj direktorki Gradske čistoće).

U istraživanju medija koje je provela Anima- Centar za žensko i mirovno obrazovanje, koje je provedeno u Crnoj Gori 16. februara 2005.godine, analizirani su TV-dnevnik, dva radijska dnevnika, vijesti iz troje novina. Rezultati su da u Crnoj Gori toga dana ne postoji ni jedan članak ili vijest koji bi izazivali stereotipe ili osvijetlili neravnopravnost polova. Takođe je izvršena i anketa među novinarkama i novinarima tih istih medija gdje se željelo ispitati stavove i znanje novinara/ki i urednika/ca o pitanjima rodne ravnopravnosti u crnogorskim medijima (ispitano je 69 osoba). Na pitanje šta vi podrazumijevate pod stereotipnim prikazivanjem žena u medijima, dobile su raznolike odgovore a ovo su samo neki od njih:

-žene su uglavnom na zabavnim stranama,

-žena je prikazana kao savršena majka i mučenica

-rijetko u politici ili biznisu,

-žene su loše političarke, rukovoditeljice, vozači i sl.

-reklame gdje su žene objekti;

-reklame+veš mašine+deterdženti,

-potenciranje ženskih atributa do neukusa,

-da sve žene treba da budu majke i domaćice

-žene su manje sposobne.

Ovi odgovori su zaista šaroliki ali daju kompletnu sliku stereotipnog prikazivanja žena u medijima a koju su dali sami novinari/ke.

Do vrlo sličnih rezulata došle su aktivistkinje koje su vršile monitoring štampanih i elektronskih medija od 10-17 novembra 2008.g. u 7 gradova u Srbiji. Zaključak je da mediji i u Srbiji ne nude balansiranu sliku različitosti života žena i njihovog doprinosa u napretku društva i svijeta i često oživljavaju stereotipne slike o životu i ulozi žena. Rjeđe su intervjuisane i pitane za mišljenje i stav od muškaraca. Određene kategorije žena su posebno slabo zastupljene; to su žene koje pripadaju starijoj populaciji, pripadnice etničkih i nacionalnih manjina, žene sa invaliditetom i homoseksualno orijentisane.

Obzirom da smo do prije par godina bili jedna država nije čudno da su rezultati skoro isti. Pokušat ću da ovim radom, u analizi sedmičnih magazina, dođem do informacije/rezultata za naše područje.

TIJELO KAO SISTEM RODNIH SIGNALA

Dvospolnost je socijalna konstrukcija, žene i muškarci u tradicionalnim društvima zauzimaju unaprijed predodređene uloge za koje se očekuje da ih imaju. Na tim “tradicionalnim slikama“ muškarci su uvijek predstavljeni kao dominantni, snažni, suvereno vladaju prostorom, dok su žene srdačne, osjetljive, ponizne, prenaglašenih osjećanja, mekog srca. U našem svakodnevnom ponašanju kao i u susretu sa drugim ljudima nepogrešivo i permanentno zauzimamo jednu određenu vrstu ponašanja i ističemo kojoj kategoriji pripadamo ili bi željeli da pripadamo. Sve ove aktivnosti se označavaju kao „doing gender“ ili „gendering“.

Žene u Bosni i Hercegovini čine 52% stanovništva, ali, iako čine većinu stanovništva, one i dalje spadaju u marginalizovanu grupu kada je riječ o svim javnim i društvenim procesima, počevši od politike, medijske zastupljenosti, edukacije,kulture, sporta.

Masovni mediji su danas sastavni dio života svakog pojedinca/ke. Mediji, generalno, odražavaju dominantnu vrijednost i očekivanja društva, a sebe često predstavljaju kao odraz stvarnosti. Uzmemo li bilo koje dnevne ili sedmične novine, pogledamo li bilo koju informativnu, kulturnu emisiju na radiju ili televiziji, možemo shvatiti da su žene jako malo zastupljene i da im je dato jako malo prostora u svim našim medijima. Također vrlo često nailazimo na potvrdu diskriminacijske prakse, stereotipiziranje i predstavljanje žena kao objekata. Svjetska istraživanja pokazuju da u medijima muškarci dominiraju kao sagovornici, oni se pitaju za mišljenje kada je potrebna stručnost, odgovornost, odlučnost ili mudrost.

Spolovi se iniciraju na različite načine ili različitim statusnim pozicijama i prikazivanjem tijela. Također postoje i različiti pomoćni objekti, kao što su simboli i boje kojima se muškarci i žene svrstavaju u određenu rodnu kategoriju, ili se određenim poretkom predmeta mogu postići slični efekti. U reklamama su i boje vrlo bitan faktor u prikazivanju rodnih odnosa. Žene su obučene u svijetlo (osim ako ne reklamiraju brendiranu odjeću), jer bijela boja simolizuje nevinost i čistoću, neprelamanje svetlosti i apsolutnu istinu.

Slijedeći primjeri su iz ženskih sedmičnih časopisa Azra i Maxi magazin, a analizirani su uz pomoć rada Angelike Paseke Rodni stereotipi i njihova reprodukcija. Analiza sadržaja je urađena na tri nasumice odabrana broja magazina Azra 731,732,733, koji su objavljeni u martu 2011.g. Radi se o ukupno 522 fotografije na kojima su prikazane osobe, i V magazinu (ženska revija Večernjeg lista ) br. 165. od 11.02.2012.g. (ukupno 45 fotografija na kojima su prikazane osobe).

Držanje tijela pri stajanju i sjedenju

Muškaci stoje uspravno, njihovo držanje je opušteno, položajem tijela odražavaju samosvijest. Ako stoje, onda su u raskoraku, prividno potpuno prirodni i imaju izraz važnosti, dopušteno im je da prekrše pravila pristojnosti i zauzimaju više prostora. Opušteni su i demonstrativno zauzimaju prostor, čime iskazuju dominantnost. Ako sjede uspravni su, a istovremeno ugodnog i opuštenog držanja, time izražavaju nonšalantnost, otmjenost i nenapadnu eleganciju.

Žene skoro nikada svoje tijelo ne prikazuju u popuno uspravnom položaju, niti ikada izgledaju opušteno. Njihovo držanje uvijek zahtijeva visok stepen kontrole tijela (a samim tim i emocija). Prenosi se utisak da je žensko tijelo labavo i lomljivo, bez mišića (često vrlo mršavo) često nagnuto, povijeno prema naprijed ili u malom raskoraku. Žene vrlo rijetko stoje objema nogama na tlu, što dovodi do dojma da ih je lako izbaciti iz ravnoteže. Sve ovo može biti obrazloženo kao nedostatak samosvijesti, nesigurnost, stid ( jer ko to može obavljati neki ozbiljan posao balansirajući na jednoj nozi ?).

Kada se žene pokazuju u sjedećem položaju, često zauzimaju manje prostora nego muškarci, njihovo držanje je skromno, stidljivo, noge su im stisnute, savijene, često prekrštene, poze su izvještačene, sve to opet pokazuje nesigurnost i stid. U tim pozama žene sjede kao djeca, čime nimalo ne doprinose stjecanju višeg statusa, već daju izgled osoba kojima treba obezbijediti sigurnost i zaštitu.

Suprotno od ovih poza je kada žene u pozama sjedenja pokazuju svoju ekstravagantnu ženstvenost, pri čemu se iskazuje fantazija seksualne dominantnosti ili potčinjenosti.

Ruke i šake

Ruke muškarace se najčešće nalaze uz tijelo, u džepovima ili na kukovima, što treba da ukaže na samosvijest i samopouzdanje. Laktovi su načešće odmaknuti od tijela tako da sebi čine više prostora ili u drugom slučaju ruke su im poput barijere prekrižene na grudima. Ako rukama čine neki pokret to je obično kažiprstom i palcem kada ih usmjeravaju u željenom pravcu kao ka nekom cilju. Također muškarci vrlo često u rukama drže neki sportski artikl, novine i sl..

Žene ruke obično drže uz tijelo tako da, i ovoga puta, zauzimaju što manje prostora, ponizno ih sklapaju sa ispruženim šakama i otvorenim dlanovima. Često grickaju ili sisaju prste (opet infantilna pozicija). Ako zauzimaju neki položaj onda se obično oslanjaju na osobu ili predmet kao da traže pomoć.

Položaj glave i izraz lica

Muškarci glavu drže uspravno, pogled je direktan, ukočen, jasno usmjeren u posmatranu osobu, fokusiran i nadmoćan ili je ironičan, pogleda odlučujućeg ili usmjerenog u daljinu. Tipično muško lice je nepomično, bezizražajno i bezosjećajno, rijetko se smješkaju, a ako se smješkaju onda je to samosvjesno, to odgovara klišeu da muškarci ne smiju pokazivati emocije i osjećaje za razliku od žena. Mimika lica, kao i tijela, pokazuje dominantnost.

Veoma tipično za prikazivanje žene je koso ili pognuto držanje glave. To je simbolično ukazivanje na podređenost i pokornost, simbol samoodricanja ali i izraz ljubaznosti, nesigurnosti, zbunjenosti, bespomoćnosti, smetenosti, slabosti ali i umirenja. Upravo pognutim pokretom glave do izraza dolaze muški atributi koji označavaju samostalnost (veliki raskorak).

Dva tipična izaza lica kod žena su živahan, ljubazno-susretljiv osmijeh i izraz radosne naivnosti i bezopasnosti, jer se time naglašava da ne postoje osećaji koji prikazuju skrivene misli i namjere. Utisak naivnosti pojačan je kosim držanjem glave.

Naravno , i ovdje postoji i druga varijanta koja se koristi seksualnim atributima: pogled biva izazovan, lascivan, vulgaran, sanjiv, malo otvorenih usta, ponekad pokazuje slabo prikrivenu seksualnu želju. Zavisno od tjelesnog stava ( kao i garderobe, proizvoda koji se reklamira i sl.) može se protumačiti kao veseo, koketan, zavodnički ili krhak. Svi ovi efekti su dodatno pojačani oslanjanjem na ruke ili podignutim pogledom žene zbog visoko pozicionirane kamere, što dodatno daje osjećaj podređenosti, predanosti, podatosti i raspoloživosti.

Tijelo u ležećem položaju

Muškarci su vrlo rijetko u ležećem položaju, ali žene vidimo na ležaljkama, kauču, krevetu ili podu, u ležećem ili poluležećem položaju. Ugao kamere je usmjeren odozgo na dole, tako da žena djeluje krhko, podređeno i predano i podatno, spremna da muškarac (mužak ) legne pored nje. Dodatni utisak pojačava ambijent, jastuci, životinjske kože i sl. I ovdje je prisutan dualitet žena-dijete nasuprot žene-seksualnog objekta, zato što u određenom položaju ona tijelom poziva na zaštitu, a u drugom položaju poziva na seksualni dijalog.

Odnosi između muškaraca

Ako su na fotografiji dva ili više muškaraca onda su njihovi odnosi simetrični i svi podjednako participiraju u podjeli prostora, njihov odnos je jednake vrijednosti. Međusobno si daju prostora u mirovanju i kretanju. Zajedno se zabavljaju, a u njihovoj neosrednoj blizini je obično neki „muški“ predmet : automobil, najnoviji (najskuplji) elektronski tehnički uređaj ( i-pod, tablet itd.), lopta. Ovakvi pokazatelji vrijede i za dječake, samo što je u njihovoj blizini neka muška igračka ili sprava za zabavu dječaka ( igraća konzola).

Prikazivanje odnosa između spolova

U odnosu između spolova na fotografijama dominiraju asimetrični prikazi, držanje ispod ruke, ramena-kuk-zagrljaj, držanje za ruke muškarca i žene koja pokazuje simboličnu ovisnost žene o muškarcu. Muškarci (bez obzira na starost) često pokazuju viteško ponašanje, te bivaju prikazani u ulozi zaštitnika žena/djevojčica. Muška nadmoć se također prikazuje i pomoćnim sredstvima:

a) Nerealni odnosi veličina muškaraca i žena: muškarac obično stoji iznad žene; ona se na njega oslonja u potrazi za zaštitom; on je jednu ruku prebacio njoj preko ramena dok je ona u poluokrenutom položaju prema njemu. Ako je muškarac u prvom planu žena iza njega je nebitan objekat, najčešće čak malo i zamućena. Kada su u pitanju odnosi u visini, muškarac je obično na višem položaju u odnosu na ženu čime, opet, dobijamo zaštitnički i pokroviteljski odnos ili žena svojim stavom/položajem pokazuje djetinjasto ponašanje.

b) Kada se grle, muškarci zaštitnički grle ženu, sputavaju joj pokrete, ograničavaju slobodu kretanja, žena je obično naslonjena na muškarca glavom, priljubljena trupom (skoro sa 50% tijela); ako žena grli muškarca ona traži oslonac, njen pogled je pun divljenja.

Stereotipni prikazi žena i muškaraca

Mnoga istraživanja stereotipa koriste analizu sadržaja – statističku metodu prikupljanja podataka o većem broju tekstova što podrazumijeva i puko prebrojavanje, npr. koliko se puta neka žena ili muškarac pojavljuju u kuhinji u TV reklamama. Neki tvrde da je to objektivna i empirijska istraživačka metoda dok kritičari ističu probleme u vezi sa slaganjem oko korištenih kategorija (Kako netko može tvrditi da je prebrojao sve oženjene, udate, neoženjene, neudate… u bilo kojem programu?). Javljaju se i problemi ako se koristi sirova statistika (Ako jedan političar kaže u kampanji više puta „mir“ od drugog, znači li to da će njegova politika biti uglavnom u korist mira?). Zato sam pokušala da ovim radom (i prebrojavanjem u njemu!) napravim analizu, doduše relativno malog broja, fotografija na kojima su osobe ženskog i muškog pola. Rodno osjetljiv jezik i izvještavanje nisam analizirala zato što ga u ovim primjerima magazina nema u dovoljnoj mjeri.

Nažalost, nisam ništa novo i neočekivano uočila. Žene su sterotipizirane, novinari/ke također. Šablon tekstovi sa šablon fotografijama. Slažem se sa izjavom koju je dao Gaye Tuchman: žene su na simboličan način uništili mediji jer su ih zlostavljali, osuđivali. U ovim finim, gradskim, urbanim novinama nema mjesta za zlostavljanje i osudu. Sve je po receptu, mladost i ljepota su glavne karakteristike žena u reklamama, muškarci su zaposleni i uspješno obavljaju posao. Kada su žene prikazane na radnom mjestu, naglašeni su njihovi međusobni odnosi, djeca su čista, nasmijana, uredna i poslušna. Ženesu , sa rijetkim izuzecima, u ulogama koje su intelektualno manje zahtjevne i određuju se prema tome koliko su privlačne muškarcima, njihov društveni položaj uzrokovan je drugačijim sposobnostima ili vještinama. Žene nisu prikazane u pravom svjetlu i njihovo predstavljanje u medijima ne odražava stvarnu ženu i njenu ulogu u suvremenom društvu.

Prikazivanje žena u Bosanskohercegovačkim novinama je skoro identično kao i u medijima u prethodna dva primjera.

Ostala su otvorena pitanja:

Da li su za ovakav stav medija krivi novinari koji nisu educirani za rodno osjetljivo izvještavanje ( što je pokazalo istraživanje)?

Ili mediji koji su u vlasništvu i pod kontrolom muškaraca služe odražavanju slike žene kakvu oni priželjkuju ?

Predstavnice radikalnog feminizma bi rekle da je nejednakost spolova ukorijenjena u patrijarhalnim odnosima, koji su ovdje pokazani na fotografijama, pa stalno reprezentiranje istih samo potkrepljuje i osnažuje trenutnu situaciju i u životu i u medijima.

Smatram da se situacija jedino može popraviti radom na više frontova. Osvještavanjem publike, dodatnim obrazovanjem novinara i novinarki o rodno osjetljivom izvješavanju, pisanju, fotografisanju i uređivanju medija, te svobuhvatnim medijskim obrazovanjem mladih generacija po pitanje rodne osjetljivosti.

Autor: Saša Knežević

Comments

comments