Pučka vjerovanja u nadnaravne sile, magiju, mitološka bića, gatanje dio su folklora svih naroda, a neka od njih su postala dijelom suvremene kulture. Usmene su predaje važan element u čuvanju tradicije i običaja, a danas se u poplavi tehnoloških novotarija zanemaruje takav segment. Slavenski narodi imaju vrlo bogatu kulturu u ovom smislu, ali je slavenska mitologija nedovoljno istražena. Tek je 2011. godine objavljena knjiga Nenada Gajića Slovenska mitologija u kojoj se opisuju vjerovanja slavenskih naroda te običaji koji su zadržani do danas.

Jedno je od najpopularnijih mitoloških bića današnjice, vampir, koje je poslužilo kao inspiracija za mnoga klasična i moderna književna djela i filmove poteklo upravo iz slavenske mitologije.  Riječ vampir ima korijen u praslavenskoj riječi upir a označavala je duhove umrlih ili leševe koji su oživjeli pomoću sotone ili drugih zlih duhova. Ovakva su bića, prema usmenim predajama, najčešće viđana na grobljima, mlinovima, raskrižjima i rodnoj kući. Vjerovalo se da vampirima postaju grešnici, razbojnici i zli ljudi ili oni kojima duša nije otišla u miru s ovoga svijeta. Preventivno su se umrli za koje se vjerovalo da bi se mogli povampiriti pokapali licem prema zemlji što bi spriječilo izlaženje iz groba. Umrlog se noću nije smjelo ostaviti samoga jer bi ga mogla preskočiti mačka, pas ili šišmiš što bi moglo učiniti da se povampiri. I danas se zadržao običaj bdijenja pokraj umrlog, osobito u krajevima gdje se mrtvac ispraća na groblje iz rodne kuće. Čekalo se četrdeset dana da se utvrdi hoće li se umrli povampiriti ili ne, ako se to ne dogodi to znači da i neće, duša mu je zauvijek otišla.

Stereotipni izgled vampira nalazimo još u takvim predajama prema kojima vampiri imaju izražene očnjake, dugu kosu i nokte jer mu rastu i nakon smrti. Hrane se ljudskom i životinjskom krvlju koja im daje snagu te se u tom slučaju ne moraju vraćati u grob. Posjeduju iznimnu snagu i brzinu, a od njih se branilo bijelim lukom, metalima, križevima te glogovim trnjem i kolcima.

Prvi zapisi o postojanju ovakvih bića bez spominjanja njihova imena javljaju se 1349. godine u Zakoniku srpskog cara Dušana, te kasnije u 18. stoljeću, točnije 1727. i 1731. godine kada se spominje ime vampira Arnauta Pavla. Bio je poznat po tome što je pričao da je susreo pravog vampira od kojeg se obranio pojevši komad zemlje s njegova groba. Nakon što je umro počele su kružiti priče da se i sam povampirio. Njegov su grob otkopali, proboli ga glogovim kolcem i tijelo spalili. Postoji još nekoliko bilješki u svjetskoj literaturu koji pokazuju da se na ovim prostorima vjerovalo u vampire, takvo je na primjer djelo Put u Dalmaciju Alberta Fortisa ili pripovijetka Milovana Glišića Posle 90 godina koja govori o jednom od prvih vampira u književnosti Savi Savanoviću koji je živio u mlinu pokraj sela Zarožje gdje je davio ljude i pio im krv. Ova su zastrašujuća bića poslužila puku da objasni neobjašnjive pojave te kasnije kao instrument za stvaranje horor fikcije.

Prvi je poznati vampir u svjetskoj književnosti grof Dracula iz istoimenog romana Brama Stokera iz 1897. godine. Prema tom su romanu i liku nastali brojni romani i filmovi, pa u novije vrijeme i crtići, ali manje je poznato da su prije Stokera o aristokratskim vampirima pisali Aleksej Konstantinovi Tolstoj te John William Polidori. Osobni liječnik lorda Byrona, Polidori, 1819. godine piše pripovijetku o krvožednom aristokratskom vampiru lordu Ruthvenu kojemu pripisuje zavodničke sposobnosti, ali nije u stanju pobijediti zlo u sebi. Pripovijetka nastaje za vrijeme ljetovanja u Švicarskoj kamo je pratio Byrona te sa prijateljem Percy Shelleyjem i njegovom zaručnicom Mary večeri provode čitajući njemačke klasične horor priče. Byron predlaže da svako od njih napiše po jednu priču strave, Byron i Shelly, obojica pisci, nisu nikada dovršili svoje priče, a Polidori i Mary započinju rad na djelima koja su postala temeljem u proučavanju gotičke književnosti, Vampiru i Frankensteinu. Nakon Polidorija ruski lirik i dramatičar Aleksej Konstantinovič Tolstoj, daleki rođak Lava Tolstoja, u Sankt Petersburgu 1841. godine objavljuje pripovijetku Vampir pod pseudonimom Krasnorogski. U cijelom svom radu se oslanjao na mitološko te se njegovi likovi vampira ne mogu povezati s romantičnom, modernom vizijom takvih bića.

Prava je vampirska histerija započela 90-ih nakon snimanja filma Intervju s vampirom prema istoimenom romanu američke spisateljice Anne Rice napisanom još 1973. godine. Antonio Banderas, Tom Cruise, a prije svega Brad Pitt učinili su da žene diljem svijeta promijene percepciju o izgledu i ponašanju ovog strašnog mitološkog bića. Brad Pitt nije prvi zgodni vampir na filmskom platnu, ali je svakako najpopularniji. Predmetom žudnje nije postao isključivo zbog privlačna izgleda, nego zbog svojih slabosti. Iskazivanje sućuti, borba s mračnim i demonskim u sebi, tragična romantična prošlost elementi su kojima se teško odolijeva. Suvremenog su vampira pored Ann Rice oživjeli Steven King u djelu Salem’s Lot iz 1975. godine te Chelsea Quinn Yarbro Saint – Germain. Sedamdesete godine doživljavaju renesansu vampirske literature koja se poklopila epidemijom AIDS-a u Americi, a sadržavala je podtekst epidemije koja se u javnosti zataškavala.

Sada se u književnosti javljaju komercijalizirane i romantizirane verzije vampira što je privuklo veliki broj čitatelja i gledatelja. Stephen King se nije priklonio takvoj modi. Glavni lik njegova djela Salem’s Lotvampir Straker jedan je od najopakijih vampira suvremene literature dok su Rice i Yarbro stvarale likove dobrih, osjećajnih vampira. Istina, kao i Dracula i njihovi likovi moraju piti krv da bi preživjeli, ali oni to rade bez ubijanja, osim ako nemaju dobar razlog za to. Saint – Germain je jedan od najhumanijih i najromantičnijih vampira dok Rice ne ide toliko daleko, njezini su vampirski likovi upitnih moralnih vrijednosti, biseksualni i perverzni što nije neobično uzmemo li u obzir da Rice piše i erotske romane. U nešto novijem romanu Vampire Chronicles, Lestat, lik iz romana Intervju s vampirom postaje rok zvijezda čime naglašava vezu između fikcije, muzike i gotičke potkulture.

Danas postoji niz serija i filmova s tematikom iz vampirskog života čije su likove utjelovili neki od najpoželjnijih glumaca. Takve su: Okus krvi, The Originals, Vampirski dnevnici, Od sumraka do zore, Sumrak saga, iako je najpoznatija od njih nešto starija, sad već kultna serija Buffy ubojica vampira koja se prikazivala od 1997. do 2003. godine.

Mitologija je izvor inspiracije mnogim piscima i filmskim scenaristima, a lik vampira, pored vještice, postao je jednim od najpopularnijih mitoloških bića. Sva su se ženska maštanja stopila u liku modernog vampira: privlačnost, nepredvidivost, besmrtnost, brzina, čista, surova snaga i neukrotivost. Pored toga u ovakvim se romantiziranim pričama vampiri zaljubljuju u obične djevojke, a takva je zabranjena ljubav oduvijek privlačila publiku.

 

Autor: Magdalena Blažević

Izvor: strane.ba

Comments

comments