Ovčiji brod – Most koji plovi rijekom Zalomkom

Slavonski, Bosanski, Šićki, Kokin, Martin brod, Brod na Drini… sve su mjesta na rijekama. Neka i na plovnim, pa bi neko pomislio da su dobila imena po brodovima koji su tuda plovili. Međutim, brod o kojem je ovdje riječ nalazi se na rijeci kojom brodovi sigurno nikada nisu plovili, i otkriva nam da se ni ovi poznatiji brodovi ne zovu po plovilima, nego po mjestima na kojima su rijeke „prebrođene“…

Ovčiji brod nije brod, nego most. Pod kojim, uglavnom, teče rijeka. A ljeti i ne teče. Zalomka, kao i mnoge hercegovačke rijeke, ljeti često presuši, ostavljajući za sobom kamenito korito, iznad kakvih uglavnom ostanu mostovi da vise u vazduhu gotovo gubeći svrhu. Iznad Zalomke, kad se ona ljeti izgubi u kamenjaru, pored par mostova, ostane i jedan brod. Ovčiji.

U selu Bratač, nekoliko kilometara od Nevesinja, sakriven od savremene civilizacije jedan kameni most koji mještani zovu Ovčiji brod danas vjerovatno služi samo onoj svrsi po kojoj je dobio ime. Na putu iz niske Hercegovine prema pašnjacima Zelengore, Morina, Treskavice, svojevremeno su ljudi izgonili stoku na ljetnu planinsku ispašu i s jeseni je vraćali u nizine da prezimi.

Danas, do Ovčijeg broda se automobilom može doći sa strana sela Bratač. Makadamski put od sela do mosta je sredstvima Holandske Kraljevine, u sklopu projekta „Izgradnja puta ka mostu Ovčiji brod” osposobljen za saobraćaj. I naravno, od tada već prilično propao, ali se gotovo do samog mosta, ili broda, može stići običnim crvenim putničkim kombi-automobilom marke Renault.

Sa druge strane, do mosta vodi jedva utaban puteljak kroz njive i pašnjake. Sam most, iako u prilično dobrom stanju, izgledom ne ohrabruje bilo kakav prelazak osim pješice. Tragovi stoke uz obale Zalomke govore da ovu vodu najčešće prebrode oni po kojima je most i dobio ime.

Pretpostavlja se da je Ovčiji brod izgrađen u 16. vijeku, za vrijeme Osmanske vladavine. Po jednom predanju most je napravila Hana Ljubović, udova Osman-bega Ljubovića iz Odžaka kod Nevesinja gdje su Ljubovići imali svoje veliko imanje i kulu. Za izdržavanje objekta navodno je uvakufila jednu mlinicu i brojne posjede u Odžaku. Zaista, uzvodno od mosta vide se ostaci kamene kuće koja svojim položajem odaje da se radi o mlinu. Da li nekom novijem, ili Haninom, ne znamo.

Na kamenoj stijeni koja se izdiže ponad mosta, ostao je ugrađen natpis iz 1883. godine, kada je jedan od lukova mosta popravljan za vrijeme vladavine Austro-Ugarske monarhije. Navodno je most imao i kamenu ogradu koja je stradala u poplavi 1954. godine.

Ovaj neobični most koji ne impresionira veličinom, nego izgledom i pozicijom na kojoj se nalazi, zajedno s nekropolom stećaka na području Kalufa predložen je za nominaciju i potencijalni su kandidati za uvrštavanje na UNESCO-ovu listu Svjetskog kulturnog nasljeđa.

Ovčijem brodu svakako želimo mirne vode, i da u vremenima koja dolaze povrati stari sjaj.

Autor: Igor Dutina
Fotografije: Igor Dutina i Jovan vidaković

Comments

comments