Kulturna baština – hercegovačko selo Uvijeća

Hercegovina, zemlja kamena, kao takva poznata je u vascijelom svijetu, a selo Uvijeća uraslo je u kamen i za svakog ko ga posjeti, predstavlja sklop hercegovačkog života, sivog kamena i plavog neba, uz obasjaj sunca i zelene prirode. Neki ga zovu kamengrad, a neki etno selo. Kuće u selu su izgrađene od kamena i pokrivene kamenim pločama, a do sela ni dan-danas nema asfalta kako bi se zadržala autentičnost. Industrijalizacija šezdesetih i sedamdesetih godina učinila je svoje, pa je stanovništvo Uvijeće, kao i ostalih sela ovog područja, trčeći „trbuhom za kruhom“ sišlo u Trebinje.

Rijetko se u kojem selu mogu naći oruđa pomoću kojih su naši preci obrađivali njive, a u Uvijećoj i danas ima jarmova za volove i komoda za konje. Danas ljudi koji obrađuju zemlju to ipak rade frezom i drugom savremenom mehanizacijom.

U kućama kameni kreveti, ognjište i tipični hercegovački dekor, a uz vatru i komastre rađala su se i djeca. I sada, pričaju Trebinjci, te generacije su bile mnogo zdravije nego ove danas koje žive u savremenom svijetu tehnologije. Posebna autentičnost gradnje perioda 19. i 20. vijeka su kuće, odnosno mala vrata, tako da se i danas svi koji ulaze moraju sagnuti, čime se izražava znak poštovanja i domaćina i doma u koji se ulazi.

U Uvijećoj skoro da i nema žitelja, a Trebinjci još uvijek nisu dovoljno iskoristili turističku ponudu ovog sela, kao ni ostalih sela na ovom području. Jedan turista iz Crne Gore, koji je sasvim slučajno posjetio ovo sele, kaže da bi ga komšije iz Hrvatske ili pak razvijenije države Evrope i te kako znale iskoristiti, te da bi se za Uvijeću znalo na svim meridijanima. Ipak, konstatuje, kod Srba, a samim tim i Hercegovaca i Crnogoraca, teško je nešto svijetu predstaviti jer nema volje, a ni želje za tim. Razlozi nikom poznati, ali je zato svima jasno da svoje turističke potencijale nismo dovoljno unaprijedili, te da turisti pored posjete Gračanici, Tvrdošu, vinarijama i restoranima, moraju biti upoznati i sa okolnim turističkim draguljima Trebinja.

Uvijeća, svjedok vremena, ostaje mladim pokoljenima, a naša obaveze, kao „digitalne i tehnološke“ generacije ostaje da je sačuvamo i budućim potomcima predstavimo u najljepšem svjetlu, te da turistima, željnih ovakvih i sličnih destinacija, učinimo mogućim i prepoznatljivim ne samo Uvijeću, već i Ubla, Jazinu, tvrđave iznad grada, i mnoge druge znamenitosti koje su kriju u hercegovačkom kamenu.

Tekst: Božo Morić, TrebinjeLive

Fotografije: Igor Dutina

Comments

comments