Na današnji se dan, 19. siječnja 1809. godine u Bostonu, rodio Edgar Allan Poe, pjesnik, pripovjedač, prozaist. Promatramo li njegov književni opus, ali i privatni život možemo kazati da je jedna od najintrigantnijih ličnosti svjetske književnosti. Smrt roditelja u ranom djetinjstvu, siromaštvo, nesretne ljubavi, alkoholizam, kocka te niz drugih nedaća učinile su da Poe uvijek živi na rubu egzistencije, ali i na rubu razuma.  

Oko Poeovog imena stvorio se tako mit koji traje i danas. Pisac američke gotike ili  mračnog romantizma na nasljeđu engleske gotike stvorio je američku prilagodivši tako tematiku i motive potrebama američkog čovjeka devetnaestog stoljeća te ondašnjim društveno – političkim i filozofskim pitanjima. Neke od najvažnijih i najčitanijih pripovijetki napisane u ovoj maniri su Crni mačak, Jama i njihalo, Krabulja crvene smrti, pad kuće Usher itd. Nakon Wielanda Charlesa Brockdena Browna u kojem nam je otkriveno čega se to boji suvremeni čovjek Poe još jače pomjera granice otkrivajući najmračnije kutke čovječije duše i nove aspekte strave i jeze. Začetnikom je detektivskog romana u današnjem smislu (Umorstva u Rue Morgue, Zagonetni slučaj Marie Roget) te je zaslužan za najljepše gotičke stihove (Gavran, Annabel Lee). Umro je 07. listopada 1849. godine u Baltimoreu.

O Poeovu je životu i djelu mnogo pisano, ali se dio njegova opusa oduvijek zanemarivao, a to su satirične, kratke crnohumorne pripovijetke. Jedna je  od najšokantnijih pripovijetki ove vrste, U škripcu, nastala 1838. godine i bila je vezana za pripovijetku Kako napisati članak za časopis Blackwood. Originalno su ove dvije pripovijetke nosile nazive The Psyche Zenobia i The Scythe of Time u vrijeme kada su objavljene u časopisu America Museum, naslov je promijenjen 1840. godine kada izlaze u zbirci pripovijedaka Tales of the Grotesque and Arabesque. Ovaj se podžanr gotike naziva gotika izrugivanja (The Mock Gothic).

Pripovijetka U škripcu započinje Miltonovim stihom koji govori Comus, rimski bog užitka: Koji vas slučaj, dobra gospo, ucvilje tako? Riječi su upućene ženi koju su braća ostavila u šumi da pronađu hranu za nju, a bavi se temom borbe između čestite umjerenosti i senzualnog užitka. Već u prvoj sceni upoznajemo se s tri aktera ove priče. Signora Zenobia, jedini ženski pripovjedač kod Poea,  prolazi ulicama grada Edinburgha sa svoja dva vjerna pratioca. Prvi je pudlica Diana, visoka samo dvanaest centimetara, velike glave  s plavom mašnom oko vrata, a drugi sluga Pompey, debeli, krivonogi crnac, visok oko devedeset centimetara, star oko 70-80 godina.

U jednom trenutku Zenobia podigne pogled i ugleda zvonik gotičke katedrale sa satom i osjeti neodoljivi poriv da se popne i razgleda grad s visine. Dok se njih troje uspinju Zenobia razmišlja o velikim filozofskim pitanjima i smislu života te cirkuski trio doživljavaju niz jezivo – komičnih događaja sve dok Zenobia ne ugleda četvrtasti otvor s kojeg može promatrati grad . Pompeyu je naredila da je podigne na ramena da može dohvatiti otvor. Uživa u pogledu dobrih pola sata oglušujući se na Pompeyeve primjedbe i patnje te ga ušutkuje. Odjednom osjeti da oštrica kazaljke za minute dodiruje njezin vrat pritišćući je sve jače. Tada slijedi jedna od morbidnijih crnohumornih scena postupnog odrubljivanja njezine glave. Točno u 5 i 25 poslijepodne kazaljka potpuno odrubljuje Zenobijinu glavu, ali i glava i tijelo ostaju živi te su svjesni onog drugog. Sa Zenobijom je njezina pudlica koja je ne napušta unatoč napadu štakora koji je pojede do kosti. Poe pomjera sve granice satire – pudlica se obraća Zenobiji na iskrivljenom Schillerovom njemačkom: A ako umrijeh, umrijeh barem za te – za te. Iza Zenobije ostaje samo hrpa kostiju, a bezglava Zenobia poviče: Slatko stvorenje! I ona se žrtvovala za mene. Bez pseta, bez crnca, bez glave, što sad preostaje sirotoj Psihi Zenobia? Jao – ništa! Gotova sam.

Svojevremeno su ove crnohumorne parodije bile nepopularne ponajprije jer sadrže oštru kritiku poznatih osoba tog vremena, teško su shvatljive, a njihov humor nije bio razumljiv. Osim toga ovakva proza traži i posebnog čitatelja kojem ne smetaju morbidni prizori i elementi crne komedije. U stilu gotike izrugivanja u ovoj se pripovijetci na meti Poeove oštre kritike našla  Margaret Fuller, američka novinarka, kritičarka i feministica koja je zagovarala postavke transcendentalizma. Poe upozorava – sat neminovno otkucava, ostalo je još malo do potpune propasti transcendentalizma i njihovih teorija.

Poeove riječi i stihovi i danas imaju veliku moć. Tome svjedoče velika popularnost njegovih tematski univerzalnih djela, ali i popularnost njegova lika. Poput bajki koje se događaju na nepoznatom mjestu u davna vremena tako i Poe svoje pripovijetke smješta u međuprostor koji nam ne pripada, ali je uvijek na dohvat ruke. Imao je moć da nam riječi toliko približi unatoč velikoj začudnosti koju osjećamo jer kako sam kaže: Sve što vidimo i sve što nam se pričinja samo je san unutar sna.

 

Autor: Magdalena Blažević

Comments

comments