Daorson – Ilirski grad kod Stoca

Arheološko područje, stari helenistički grad Daorson na lokalitetu Gradina i Banje u Ošanićima, općina Stolac, je sastavljen iz tri vezane cjeline čiji je razmještaj uvjetovan konfiguracijom terena. Središnji dio zauzima dominantna Gradina ili Akropola kojoj sa južne i jugozapadne  strane stoje podgradinske terase na Grebenu, dok se sa istočne strane širi predakropolski prostor na Banjama kao stambeni i gospodarski, prije svega radioničko – obrtnički i trgovački dijelovi naselja.

Gradina je nastala na prapovijesnom utvrđenom naselju koje je tu kontinuirano  postojalo od početka ranog (17./16. stoljeća p.n.e.) do kraja kasnog brončanog doba (9./8. stoljeća p.n.e.).

Od 167. godine p.n.e. Neretva je bila sjeverozapadna granica Rimske Republike na Balkanu, pa i granica Daorsa, koji su  u okviru te države uživali neku vrstu autonomije. Još prije propasti Genthiusove države Daorse  su iz pravca rijeke Cetine napadali Delmati, moćno ratničko pleme, čija se vlast u nekim razdobljima pružala preko Cetine u pravcu rijeke Neretve, pa i do Neretve. Zbog učestalih delmatskih napada Daorsi su se 158. godine p.n.e. žalili Rimskom senatu. Rat protiv Delmata se vodio od 156. do 155. godine p.n.e. Rimljani su krenuli u ratne operacije protiv Delmata iz Narone, gdje su imali jako uporište i potporu Daorsa. Oni su Neretvu štitili od Delmata i prije dolaska rimske vojske u Naronu. U tom ratu Delmati su teško poraženi i oslabljeni za duže vrijeme.

U vrijeme ratova između Cezarovih i Pompejevih pristalica na našoj obali Jadranskog mora opet su se Delmati našli na jednoj strani, a Daorsi na suprotnoj. Pompejev legat M. Octavius je 49. godine p.n.e. stupio u savez sa Delmatima i njima pridruženim plemenima. U ova Delmatima pridružena plemena  sigurno nisu spadali Daorsi, jer Cezarov pretor P. Vatinius započinje ratne operacije protiv Delmata najkasnije u proljeće 45. godine p.n.e. Iste je godine P. Vatinius izvršio još jedan upad u Dalmaciju, zauzeo 6 gradova, a ispred sedmog se morao povući zbog hladnoće i jakih kiša. Po povratku u Naronu krajem 44. godine p.n.e. Vatinius je napisao Senatu pismo o svom ratnom pohodu. Potom se povukao sa vojskom  u Dyrrachium. Delmati su odmah počeli napadati okolna područja i dijelove obale. Skoro je sigurno da su Delmati baš u to vrijeme (44./43. godine) napali centar Daorsa, grad Daorsoi, i potpuno ga razorili.

Iz podataka se o ratovima rimskog pretora Vatiniusa protiv Delmata, može prilično točno utvrditi vrijeme uništenja grada Daorsona i definitivnog prekida života u tom gradu. Arheološki materijal s Utvrđenja (Akropole), Banja i Grebena ispod Utvrđenja nije mlađi od sredine ili druge polovice I stoljeća p.n.e., što se podudara s pretpostavljenim vremenom napadaja na grad i s prekidom života u tom gradu.

U vrijeme propasti Rimske Republike (oko 27. godine pr.n.e.) Daorsi su imali 17 dekurija, a u početku Carstva Delmati su imali čak 342 dekurije, što dovoljno govori o odnosima snaga nakon građanskih ratova. Tada je uništen dio plemena Daorsa.  Na ruševinama grada Daorsa nikada nije nastalo trajnije naselje. Pojedinačni i rijetki nalazi zastupljeni su na tom prostoru iz raznih epoha i stoljeća, pa i najnovijeg vremena, jer su se ljudi tamo često kretali.

Novi centar Daorsa razvio se u dijelu Vidova polja i današnjeg Stoca početkom I stoljeća p.n.e. kao municipij Diluntum.

Daorson su činile tri cjeline od kojih je središnja bila tvrđava – akropola koja je bila opasana “kiklopskim” zidinama od golemih kamenih blokova (sličan onima u Mikeni u Grčkoj). U njoj su bili smješteni svi važniji upravni, javni i vjerski objekti. Odbrambeni zid koji se pruža od jugozapada prema sjeveroistoku bio je dug 65 metara, širok 4,2 m, a visok između 4,5 i 7,5 metara, imao je vrata i tornjeve na oba kraja.

Daorsi su preuzeli grčki jezik i pismo, te su bili u stalnim trgovačkim vezama sa Grcima. Pronađeni su ostaci brojnih amfora za vino te dijelova fine keramike, ali najvredniji nalaz je brončana kaciga ukrašena nizom grčkih likova: Afrodite, Nike, Helija, Dioniza, Muza, Pegaza i drugih, a natpis na njoj je sličan natpisu na kacigi pronađenoj u Makedoniji. Pronađeni su također i ostaci granitne skulpture Kadma i Harmonije, ali i Ilirski reljef sa trinaest zmija i pet pari orlovskih krila.

U jednom manjem objektu pronađena je kovaonica novca s prigodnim alatima i matricama, 39 raznih novčića (29 s likom kralja Ballaiosa iz 168. pne., te 9 sa grčkim natpisom ΔΑΟΡΣΩΝ i likom lađe). Novac je značio nezavisnost plemena Daorsa, kao i potvrdu da su imali razvijeno zanatstvo, kulturu i trgovinu sa drugim narodima.

Odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, Arheološko područje – helenistički grad Daorson u Ošanićima kod Stoca proglašeno je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

Izvor teksta: Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH i Wikipedia

Fotografije: Igor Dutina i Jovan Vidaković

Comments

comments