Doručkuje meso i pivo, uzgaja svinje i pravi najbolje kobasice. U malom češkom gradiću nadomak Praga vrijeme je stalo, samo lijepa Maruška pleše u svom ritmu. Njezin slobodni duh ne mogu obuzdati ni preduga suknja niti košulja zakopčana do grla. Ona je junakinja i pripovjedačica niza novela iz zbirke Bohumila Hrabala Svaki dan čudo.

Jedan od najvažnijih čeških pisaca 20. stoljeća, uz Milana Kunderu i Karela Čapeka, Hrabal iscrtava galeriju koloritnih likova iz svog okruženja i dočarava ozračje ondašnje češke provincije. Zbirka je izbor iz nekoliko djela: Šišanje, Svečanosti visibaba i Tugovanje u stilu tako da obuhvaća nekoliko faza stvaralaštva. Bez obzira na to o čemu piše Hrabal ne mijenja ironični ton iskušavajući čitatelja svaki put kad pređe granicu. Hrabal provocira, a tu je provokaciju prepoznao i majstor češkog filma Jiří Menzel koji je ekranizirao Hrabalova djela Strogo kontrolirani vlakovi (1965.) za što je nagrađen Oscarom za najbolji strani film, Prvo šišanje (1980.) inspiriran našom junakinjom, Ševe na koncu (1990.), Svečanost visibabe (1984.) i Služio sam engleskog kralja (2006.). Nedavno se navršilo devetnaest godina otkako je Hrabal stradao s petog kata bolnice, navodno dok je pokušavao nahraniti golubove. Pisati je počeo relativno kasno, ali je u pedeset godina stvaranja ostvario značajan opus. Zbirku novela Svaki dan čudo kupila sam davno od uličnih prodavača (valjda je došlo vrijeme da se rasprodaju kućne biblioteke) i često joj se vraćam, jer nisu to priče koje trenutno zabavljaju – Hrabal piše univerzalnu književnost prekrasnim ekspresionističkim stilom.

Dok se Europa tridesetih godina 20. stoljeća pokušavala prilagoditi novom vremenu, u ruralnoj Češkoj su još nesvjesni nadolazećih katastrofalnih događaja. Na svakom su koraku vidljivi ostaci stare Austro-Ugarske. Žene se guše u dugmadima i punđama, izgledaju otmjeno, ali im otmjen život nije omogućen. Rade najteže poslove tako da svečana odjeća gubi svaki smisao. Ne stoji vrijeme samo zbog očitog austrougarskog naslijeđa, nego i zbog Maruške. U scenama poput onih iz filma Malena u kojima Monica Bellucci uređena izlazi na ulicu i kao gorgona ledi muške poglede na sebi, a žene ljubomorno vire iza zavjese Maruška čini isto. Pretjerani opisi njezine ljepote nadilaze svaku fabulu, ona je centar svijeta. Međutim, tu prestaje svaka sličnost između Malene i Maruške. Za razliku od tajnovite Malene Hrabal vrckastu Marušku, kao i cijeli grad, izvrgava ruglu u komično-naturalističkim scenama klanja svinja i jedenja golim rukama.

Kako netko danas reče sve što je preveliko može se i skratiti, a pravu pomamu za skraćivanjem donosi pojava prvih radio uređaja. Informacije se sada prenose strelovitom brzinom, mali gradić se upravo povezao sa svijetom. Novu modu prva prihvaća neposlušna Maruška. Simbol svoje ljepote, predugu zlatnu kosu šiša kratko, baš onako kako je tih godina nosila Josephine Baker. Ne skraćuje ona samo kosu, uhvatila se škara i skratila suknju do koljena. U svojim uobičajenim vožnjama biciklom pogledi više nisu usmjereni na kosu koja leprša na vjetru, nego na koljena i podvezice postavljene ipak prenisko za takvu dužinu. Skandalozna Maruška postala je još skandaloznija. Francin, upravitelj pivovare i Maruškin suprug još nije našao način kako da je sputa. Za svakog njezinog izlaska u grad preznojava se jer ni sam nije postao imun na njezine čari. Najsretnije bračno razdoblje proživljava dok je Maruška zbog slomljene noge bila prikovana za krevet. Vrhunac priče o Maruški slijedi nakon njezina prvog šišanja koje je za naciju, grad i žene predstavljalo mnogo više od puke promjene frizure. Mijenja se žena, ali i grad. Konje će zamijeniti automobili, mehanizacija čovjeka. Stigavši pred supruga i grupu njegovih prijatelja bespomoćnom Francinu ne preostaje ništa drugo nego da suprugu kao dijete prebaci preko koljena i išiba. Nije to nešto što bi Marušku uvrijedilo, ona se zapravo brinula kakvo je taj dan obukla rublje!

21438c - Cutting it Short

Hrabalovi likovi počinju sanjati nove svjetove, odlaze u kino i žele osjetiti holivudski glamur. Tako Gaston, junak Ciganske romanse, svoj odraz u staklu izloga uspoređuje s licem Gérarda Philipea, nije zadovoljan i želi biti novi Fanfan la Tulipe! Želi avanturu i svoju Ginu Lollabrigidu. Umjesto Gine Dobiva Margit, doduše samo nakratko, onoliko koliko takva avantura može potrajati. Maruška nam je važna i u smislu feminizma. Ona se postavlja kao udana žena koja ispunjava sve dužnosti i uživa u tome, ali ne želi ograničenja, skraćivanjem svega oslobađa se okova prošlosti. Želi da svijet bude po njenoj mjeri.

Prvi zanos i pretjerivanje idu toliko daleko da se skraćuju i nožice od stolova, konjski repovi, griva, Maruška je čak i psa unakazila odsjekavši mu rep na pogrešnom mjestu, ali ne doživljavamo reakciju drugih žena koje bi je slijedile, čak je i pas uginuo njenom krivnjom. U kasnijim je novelama Hrabal ženske likove prikazao kao mamce za muškarce koji nisu pošteđeni njegove kritike. Žena je sada nadmoćna u odnosu na muškarca, on se ne može obraniti od njezine ljepote. Plahe stidljivice zamijenile su samosvjesne žene koje su već na razini manipulacije.

Hrabal koji je volio sjediti u pivnicama Praga i promatrati ljude piše o onom što ga okružuje, a Hrabalov čovjek nije zabrinut, on se prepušta svakodnevici i životu.

Autor: Magdalena Blažević

 

Comments

comments