Jajce – grad na rijekama velikim kao more

Na žalost, ovaj kratki “putopis” nije u dovoljnoj mjeri posvećen prirodi koja okružuje Jajce, već je više okrenut na sam grad.

Jajce je prvi put sagrađeno u 14. vijeku kada je služilo kao glavni grad srednjovjekovne bosanske države. Grad je uz kapiju imao i veliki zamak. Za vrijeme otomanskog osvajanja Bosne, godine 1463., palo je i Jajce, ali su ga iste godile ponovno zauzeli Mađari.

U tom periodu je gradom vladala posljednja bosanska kraljica Katarina, koja je dala sagraditi crkvu sv. Luke. Godine 1525. Jajce su konačno osvojili Turci.

Otomanska vlast se, između ostalog, odrazila i u džamijama i drugim vrijednim kulturnim spomenicima.

Jajce postaje važno historijsko mjesto za vrijeme drugog svjetskog rata, kada se u njemu održalo Drugo zasjedanje AVNOJ-a 29.11. 1943. Na tom zasjedanju su donesene važne odluke kojima je utemeljena buduća socijalistička Jugoslavija. U spomen tog događaja je SFRJ slavila Dan republike kao svoj najveći praznik. (Wikipedia)

Zasigurno su Stjepan Tomašević, posljednji bosanski kralj, krunisan papskom krunom upravo u Jajcu, 1461. godine, i Josip Broz Tito, utemeljivač druge Jugoslavije, ličnosti koje i danas gradu daju ono što ga razlikuje od drugih.

20150410-_MG_7807

”Grad se uzdiže do nebeskog svoda, a leži na jednoj kao jaje (okrugloj) stijeni. To je kameno utvrđenje trouglastog oblika. Sa suhozemne strane ima dvostruke bedeme. S jugoistočne strane, međutim, nema ni traga gradskom bedemu. Na tu stranu gledaju doksati i prozori varoških kuća. Tu se nalaze stijene koje se dižu do zviježđa Vlašića, a dolje duboko koliko tri minareta džamije Sulejmanije teče rijeka Vrbas, velika kao more. Ispod tih stijena nalaze se sve same pećine i podzemni hodnici, a neke kuće imaju i putove kojima se se silazi u te špilje. Grad ima dvije gvozdene kapije koje stoje na sjevernoj strani, ali su razvaljene. Jedna se kapija otvara prema jugoistoku. Upravo na tom mjestu velika rijeka Pliva pada niz vrletne stijene i saliva se u donju rijeku (Vrbas). I kad Pliva padne s mjesta visokog kao tri minareta, pravi luk poput Kumove Slame. Zatim se obje rijeke sudaraju i dižu maglu do nebeskog svoda. Od ove magle pada rosa po kućama koje se nalaze na tvrđavi. U koritima pod stijenama, preko kojih rijeka Pliva teče ispod gradskih bedema, ima mnogo vodenica. Na pećinama su ozgo probijene rupe i provedena voda. Eto, sjediti u onim zelenilom obraslim hladnjacima, koji se nalaze ispod ovih mlinova i promatrati tok kao more velike rijeke Plive, koja znanjem i moći božjom protiče iznad glave, promatrati njeno rušenje niz stijene tako je zanimljiv i jedinstven (prizor) da se čovjek mora diviti svemoćnom stvoritelju i ostati zapanjen i zadivljen. Onaj koji promatra tok ove rijeke u podne ostaje začaran. Suncem obasjana rijeka Pliva, koja zasja kao nedžefski kamen, i bacakanje mnogih velikih i malih riba jedne drugom kao munje, krasan je i čudan prizor.” Evlija Čelebija, negdje između 1630. i 1671.

Jajce je danas grad koji svakako vrijedi posjetiti, uz ogradu da ćete tu i tamo vidjeti i ponešto čemu nema mjesta u turističkim mjestima. Ipak, iz godine u godinu radi se na rekonstrukciji, restauraciji i zaštiti vrijednih građevina. Gradom dominira Tvrđava, bedemom opasan prostor sa kojeg se pruža fantastičan pogled na sve strane. Ispod tvrđave, pruža se naselje sa uskim i strmim ulicama. Dizdareva džamija je jedan od zaštićenih spomenika kulture u podgrađu, kao i crkva svete Marije sa tornjem svetog Luke.

Posljednji hrišćanski vladar Bosne, pri tome i posljednji despot Srbije, Stjepan Tomaševič, nakon pada kraljevskog grada Bobovca u centralnoj Bosni, pred očekivanim napadom Mehmeda II Osvajača odašilje hrišćanskim silama vapaje za pomoć u vojsci i oružju, ili bilo kakvu podršku koja bi osokolila njegove podanike da se bore protiv dolazećih osvajača.

Od svega što je tražio, dobio je – papsku krunu. Dotadašnji bosanski kraljevi krunisani su krunom kralja Tvrtka, a Stjepanu ova važnija, papska, nije pomogla ni da odbrani kraljevstvo, ni da sačuva glavu – zarobljen je 1463. godine u Ključu, i pogubljen.

20150410-_MG_7702

Crkva sv. Marije sa Tornjem sv. Luke nalazi se unutar historijske jezgre Jajca, u podnožju citadele. Objekt ima nekoliko građevinskih faza. S obzirom na slojevitost i vremenitost objekta, brojna prekrajanja i rušenja kojima je bio izložen u toku svoje historije, nije moguće pouzdano utvrditi prvobitni oblik objekta. Pretpostavlja se da je prvi oblik objekta bio jednostavna jednobrodna bazilika sa odlikama romaničkog stila – jednostavna propovjednička crkva sa širokim brodom i pravougaonim izduženim korom (svetištem) na čijem je kraju stajao oltar prislonjen uz zid. Crkva je adaptirana u džamiju početkom XVI stoljeća. Koristila se sve do požara 1832. godine.

Niže u podnožju tvrđave, sa druge strane rijeke Plive, nalazi se muzej Avnoja. U toj zgradi, nekadašnjem sokolskom domu, od 21. do 29. novembra 1943. održano je drugo zasijedanje Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije, čime su postavljeni temelji druge Jugoslavije. Muzej je danas uredan, čist i ledeno hladan. U zgradi ispred koje stoji bista Moše Pijade, jednog od vođa KPJ, dvorana u kojoj je održano zasijedanje služi za muzejsku postavku o tom događaju. Dosta vjerno je rekonstruisan izgled sale iz vremena zasijedanja, a po izgledu stolica se jasno može nazrijeti važnost drugova i drugarica kojima su bile namijenjene.

20150410-_MG_7849

U Muzeju Avnoja nije čudno sresti manje ili više vjerne nastavljače djela utemeljitelja bratstva i jedinstva.

Odmah ispod Muzeja, nalazi se čuveni vodopad iza kojeg se Pliva uliva u Vrbas. O ljepoti tih rijeka je Evlija Čelebija zasigurno rekao više nego što bih ja umio, pa mi ostaje da, uz obećanje da ću im naredni put posvetiti više pažnje, zaključim da Evlija možda i nije pretjerivao.

Ako prolazite pored Jajca, ne žurite. Napravite pauzu.

Tekst i fotografije: Igor Dutina

 

Comments

comments